Pazin

Tragovi života nad ponorom Pazinčice datiraju iz oko 1.500. godine prije nove ere. U brončanom dobu, ljudi su naseljavali hridi nad Pazinskom jamom, ostavljajući za sobom tek ulomke keramike. Prvi put se Pazin službeno spominje 983. godine kao tzv. Pazinska utvrda (Castrum Pisinum).

Na području Pazinštine nalaze se četiri zaštićena kulturna dobra, među kojima su kulturno-povijesne cjeline Beram, Lindar, Trviž i Pazin. Beram, smješten na brežuljku uz Pazinsku jamu, čuva spomenik crkve sv. Marije na Škriljinah s freskama majstora Vincenta iz Kastva. Lindar, također na brežuljku, ima crkvu sv. Sebastijana i Fabijana te kapelu sv. Katarine s oslikanim prikazom "Živog Križa". Trviž, nekoliko kilometara od Pazina, obuhvaća ostatke drvenog oslikanog tabulata iz Crkve sv. Petra i Pavla.

Najstariji trag o Kaštelu u Pazinu datira iz 983. godine, a smatra se jednim od najvrjednijih primjeraka hrvatske fortifikacijske baštine. Danas u Kaštelu djeluju Etnografski muzej Istre i Muzej Grada Pazina, te Državni arhiv. Pazin obuhvaća i dva zaštićena prirodna dobra: Pazinsku jamu i stablo čempresa u Kašćergi. Pazinska jama, najveća istarska ponornica, ponire Pazinčicu kroz podzemlje do doline rijeke Raše. Legenda o Pazinskoj jami govori o divu Banu Dragonji koji je stvorio rijeke Dragonju, Mirnu i Pazinčicu. Ova izvanredna prirodna pojava nadahnućem je poslužila mnogim piscima, uključujući Nazora, Yriartea, vjerojatno Dantea te Julesa Vernesa u romanu "Matias Sandorf". Stablo čempresa u Kašćergi proglašeno je botaničkim spomenikom kulture 1972. godine zbog svojeg specifičnog oblika uzrokovanog udarom groma.

Pazin, koje se smatra srcem Istre, ne samo da otkriva bogatstvo svoje povijesti, već i predivno kulturno naslijeđe te očaravajuću netaknutu prirodu koja ga okružuje.