Trebamo li se bojati izvlaštenja zbog solarnih elektrana?
U razmatranju nedavnih slučajeva u Zaboku i Pregradi otvara se pitanje mogućnosti izvlaštenja privatnih parcela u korist projekata solarnih elektrana – iako nije sasvim jasno kako će se zakon primjenjivati.
U drugom kvartalu 2025. godine, skupine poput SDP-a i Možemo! zatražile su od Ustavnog suda Republike Hrvatske ocjenu ustavnosti odredbi koje omogućuju izvlaštenje zemljišta ne samo u javnom, nego i u privatnom interesu. Više o tome na Večernjem listu.
Jedan od ključnih primjera je područje kod Zaboka, gdje je privatnom investitoru označeno oko sto hektara zemljišta za potencijalnu izgradnju solarnih elektrana – a 328 vlasnika poljoprivrednih parcela smatraju da bi mogli biti pogođeni. Detalji su dostupni na portalu Jutarnji.hr.
Pravni okvir izvlaštenja i primjena u praksi
Prema važećem zakonskom okviru, izvlaštenje (oduzimanje vlasništva ili njegova prisilna zamjena) dopušteno je kada postoji javni interes, primjerice za infrastrukturu, bolnice ili škole. No, u navedenim slučajevima izaziva zabrinutost činjenica da se zemljište oduzima u korist privatnog investitora – iako s obrazloženjem zelenog energetskog projekta. O tome piše i N1 Info.
Protivnici ovog pristupa ističu da je privatno vlasništvo prema Ustavu RH neotuđivo, te da bi svaki postupak izvlaštenja morao biti jasno opravdan i proporcionalan. U zahtjevu za ocjenu ustavnosti spominju se upravo članci Ustava o vlasništvu i razmjernosti ograničenja prava. Više na Jutarnji.hr.
S druge strane, zagovornici energetske tranzicije ističu da je potreban prostor za razvoj obnovljivih izvora energije – ali ostaje nejasno kako se određuje kriterij „javnog interesa” kada investitor nije država nego privatni subjekt.
Zašto je primjer u Istri i potencijalno šire relevantan
Iako se slučaj još odnosi na Zagorje, implikacije se mogu odnositi i na druge dijelove Hrvatske, uključujući regije poput Istre. U područjima s velikim poljoprivrednim površinama i potencijalom za solarne projekte, pojavljuje se rizik da bi zakonski okvir mogao omogućiti izvlaštenje pod okriljem zelene tranzicije.
To znači da bi vlasnici zemljišta – posebno mali poljoprivrednici – mogli biti izloženi pritisku da prodaju ili ostanu bez prava odlučivanja o vlastitoj zemlji. Nekoliko važnih činjenica u tom kontekstu:
- Nije uvijek jasno kako se određuje da li je zemljište zaista najprikladnije za projekt i jesu li istražene alternative, poput državnih parcela ili krovnih instalacija. Više na Novi list.
- Ponuđena otkupna cijena vlasnicima često je osporavana kao preniska i neadekvatna za njihove gubitke proizvodnje ili buduću vrijednost zemljišta. Detalji na Ni Zagorje Malo.
- Procesi izvlaštenja u nekim slučajevima započinju bez potpune i transparentne komunikacije s vlasnicima, što izaziva dodatnu neizvjesnost. O tome piše i HRT Vijesti.
Opasnosti koje treba imati na umu
Prvo, postoji rizik da se zakon koristi na način koji prelazi izvorni javni interes u korist privatnih profita – što u pravnim analizama vodi prema pitanju proporcionalnosti i legitimnosti ograničenja prava. Drugo, ako se primjena zakona ne regulira jasno po regijama, to može narušiti povjerenje građana u institucionalni okvir i potaknuti otpor. Treće, u slučaju Istre, gdje je turistička i poljoprivredna vrijednost zemljišta visoka, svaki takav projekt mora uzeti u obzir lokalne posebnosti i okolišne učinke.
Međutim, ostaje nejasno koliko je konkretna primjena zakona unaprijed definirana, kako će se pratiti prava vlasnika i koji su njihovi mehanizmi zaštite. Do konačne odluke Ustavnog suda i eventualnih promjena zakonodavstva, ostaje prostor za različite interpretacije i moguće rizike.
Zaključno
Dok je razvoj obnovljivih izvora energije među strateškim ciljevima Hrvatske, pitanje je – u kojoj mjeri se taj razvoj može provoditi uz puno poštivanje prava vlasnika i lokalnih zajednica. Slučajevi poput onog u Zagorju upozoravaju da je nužno pratiti kako se instrumenti poput izvlaštenja primjenjuju – ne samo u ime zelene tranzicije, već i u skladu s načelima pravne sigurnosti i vlasničkih prava.
Za regije poput Istre vrijedi: nije nužno da se isto dogodi – ali vrijedi pratiti i biti informiran o mogućim promjenama koje bi se mogle primijeniti i kod nas.
