Prema obrazloženju Ministarstva, cilj je pomoći građanima da svoje nekretnine uvedu u pravni promet, osiguraju mogućnost upisa u zemljišne knjige i riješe status objekata koji se godinama koriste, ali formalno ne postoje. Time se, tvrde, otklanjaju zapreke u nasljeđivanju, kupoprodaji i dobivanju građevinskih dozvola za eventualne dogradnje ili rekonstrukcije.
Međutim, javnost zabrinjava pitanje hoće li ovakav potez poslati pogrešnu poruku – da se gradnja bez dozvole isplati jer država uvijek na kraju “progleda kroz prste”. Ovakav strah nije bez temelja, pogotovo jer iskustvo pokazuje da prethodne legalizacije nisu zaustavile nove slučajeve bespravne gradnje.
Uvođenje komunalnih redara kao svojevrsnih “građevinskih inspektora” tijekom 2024. trebalo je pojačati nadzor i smanjiti broj nelegalnih gradilišta. Oni su dobili ovlasti zaustavljanja bespravne gradnje na licu mjesta, što je trebao biti snažan odvraćajući mehanizam. Ipak, prema dostupnim informacijama, nije primjetan značajan pad u broju novih nelegalnih objekata, a mnogi upozoravaju da su problemi dublji – od nedostatka ljudi u sustavu, do sporog provođenja sankcija.
Dodatnu skepsu izaziva i činjenica da je sustav izdavanja građevinskih dozvola opterećen birokratskim preprekama, dugim rokovima i manjkom stručnog kadra. Mnogi investitori odustaju od zakonitog puta, a dio njih svjesno riskira gradnju bez dozvole, računajući na to da će se “jednog dana” otvoriti novi krug legalizacije.
Konačan učinak ove mjere vidjet će se tek za nekoliko godina, no ostaje nada da će jasno definirani uvjeti i strogi kriteriji spriječiti zlouporabe. Ako se paralelno ne ojača nadzor i ne pojednostavi proces dobivanja dozvola, postoji opasnost da ovakve inicijative, umjesto rješavanja starih problema, otvore vrata novim.
